BELTINCI-RADOVLJICA-KRANJ-KOČEVJE-BROD NA KUPI-OGULIN-DELNICE-SMILJAN
U 8:44 nakon što smo popili kavu krećemo na put. Dogovor je bio da u 14 sati podižemo JAROTA u Kranju. S. na FB stiže komentar od Bruta da nas čeka kavica u Radovljici. Prihvatili smo povabilo 😀 Nakon kavice i čakulanja idemo za Kranj. Dolazimo u Kranj i idemo na ‘turistički’ obilazak centra mjesta. Simpa mjesto. Kod crkve svetega Kancijan stoji famozan kip Franca Prešerna.
Normalno, S. ga je odmah počela maltretirati 😀
Umorili smo se od razgledavanja i idemo na klopu. Smjestili smo se na terasi gostilne Kot. Pojeli smo pastrvu i lignje i vrijeme je da se konačno krene po JAROTA. Čekamo pred apotekom da nam Miha (vlasnik JAROTA op.a.) dofura ključeve. Ključi su nam v žepu 😀 Idemooooo…..
Miha nam daje par uputa i konačno krećemo. Odmah sam se zaljubio u JAROTA. Avantura je počela.
Na bengi pred Kočevjem tankamo makinu za 45 € (više nije stalo). Seka na Petrolu je S. rekla da je negdje nakon približno tri kilometra stacioniran radar na cesti. Sva sreća što JARO nema probleme s radarima 😀
Gostilna Tušek, Gornje Ložine, prva kavica na putovanju. Likovi imaju brdo životinja (koze, ovce, švedska goveda….) i dva prava !? kočevska smeđa medveda (ženka je stara 21 godinu u zatvorena je nakon nesreće sa šleperom, a mužjak, koji je bio odbačen kao mladić sad ima 20 godina i težak je 340 kilograma). Kod njih su 20 godina. U Sloveniji je 12 medvjeda koji žive u utočištima.
Idemo dalje… Dolazimo na granični prijelaz u Brodu na Kupi. Fulali smo cestu i skrenuli u vukojebinu. Čisti Deliverance 😀 s lijeve strane i ljepotica Kupa/Kolpa sa naše desne strane. Skužili smo da tu žive Cigani. Mašu nam po cesti 😀 Okrećemo se i idemo probati doći na pravi put. Uspjeli smo. Prvo pišanje na putu. Zaboravio sam točno gdje 😉
Po mraku dolazimo do Ogulina. Žejen sam kak kača 😀 Parkirali smo pokraj crkve sv. Križa i idemo na kratak điro po gradu.
Opa. Naletjeli smo na kipa kralja Tomislava. Ovaj put oboje maltretiramo Tomicu 😀
Idemo još pogledati kaštel kojeg je dao izgraditi Bernardin Frankopan krajem 15. stoljeća.
U to vrijeme bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, velikaš, vojskovođa, diplomat i mecena, pripadnik roda knezova Frankopana. Kao moćan i ugledan aristokrat, bio je nositelj borbe za opstanak hrvatskog naroda na prostorima ugroženima od turske invazije.
Bacili smo oko i na kuću Ivane Brlić Mažuranić koja je tu u dvorištu.
OK, dosta znamenitosti. Idemo u kafić Shpitza na pivo. Super simpa konobarica radi. S. nek’ ispriča priču o WC-u 😀 Surfamo i tražimo nekakav dobar restač u Gospiću. Kao po ocjenama dobri su Zlatna potkova i Maki. Budući da je već bilo dosta kasno i čekala nas je vožnja za Gospić odlučili smo si kupiti nešto za klopu. S. uzima burek i jogurt, a ja topli sendvič s kulenom.
Konačno nešto prije 23 sata dolazimo u Gospić. Zlatnu potkovu nismo našli. Našli smo Makija. Parkiramo i idemo pogledati dal’ još ima kaj za poklopati. Na šanku tri pripita tipa i dvije konobarice. Nisu baš bile sretne što smo došli. No, uspjeli smo dobiti cugu na brzinu. Još uvijek ne znamo gdje ćemo spavati. Pao je dogovor da idemo do Smiljana i tamo nađemo nekvo mjesto. Malo sam već umoran. Dolazimo do Smiljana. Kod Teslinog muzeja je parking zatvoren. Nema veze, našli smo jako blizu parking od pošte gdje smo se i utaborili.
Konačno krevetac.
Laku noć!
deniscizar.wordpress.com 